Izbjeglice: Ni na nebu ni na zemlji

"Ovu djevojčicu iz sirijskog grada Dare sreo sam na Odjeljenju za intenzivnu njegu bolnice "Ljekara bez granica" u jordanskom gradu Ramtha. Jedna kasetna bomba razorila je kuću u kojoj je živjela i ubila veći dio njene porodice. Njena majka morala je s njom preko granice, jer u Siriji više nije bilo neurohirurga. Njeno tijelo je puno gelera a ima i veliku ranu na glavi."

"Mnogi Sirijci sade povrće kako ne bi umrli od gladi. Ovoga čovjeka pogodili su geleri kasetne bombe kada je požurio da pomogne susjedu, koji je prethodno ranjen u jednom napadu. On tvrdi da Asad, ovim tzv. dvostrukim napadima nastoji da maksimalno poveća broj žrtava. Na taj način se ljudi nastoje prisiliti da ne pomažu ranjenima i da budu nijemi svjedoci njihovih patnji."

"Izbjeglički kamp Zatari u Jordanu sa svojih 80.000 "stanovnika" polako se pretvara u grad. I to u grad koji je daleko od iole podnošljivog mjesta za život. Snabdijevanje vodom i strujom je knap, WC-a nema dovoljno - jer jordanska vlada ne želi da ovi ljudi tu i trajno ostanu. I pustinjske oluje otežavaju život izbjeglicama - Sirijcima."

"Valerio i Kevin nemaju državljanstvo kao ni njihovi roditelji, koji nisu uspjeli sakupiti dokumenta koja birokratija od njih traži. Oni žive u jednoj prikolici izvan Rima, u jednom kampu za Sinte i Rome. Njihov otac Ramadan mora računati sa napuštanjem Italije ako počini i najmanji prekršaj - u šta spada i odvođenje djece u školu.

"Ova djevojčica je svo vrijeme koje sam boravio u njenoj bolničkoj sobi gledala u pravcu prozora. Pretrpjela je teške povrede glave. Doktori pretpostavljaju da u mislima stalno preživljava traumu odnosno događaj koji je doveo do povreda glave. Ona nikada neće biti samostalna i uvijek će biti upućena na nečiju pomoć

"2003. je izbio sukob u Darfuru. Posljedice rata su vidljive i u susjednim zemljama. Ova djeca pohađaju jezuitsku školu za izbjeglice koja se nalazi na istoku Čada - u pustinji. Svi oni su ovdje rođeni i proveli su djetinjstvo u zemlji koja je siromašna i "nevoljna" da izbjeglice integrira u društvo.

"UNHCR kaže da izbjeglice u prosjeku po 17 godina provode u izbjegličkim kampovima. Za mnoge je to cijelo njihovo djetinjstvo. Na istoku Čada mnoga od ove djece već sa šest godina moraju da se brinu sama o sebi. Glad i nedostatak vode u kampovima širom svijeta dovode do toga da cijela generacija djece odrasta bez obrazovanja i nije u stanju da se razvije."

"Šajma ima troje djece. Plaši se da njena porodica nikada neće biti u stanju da vodi normalan život. Najprije je bila domaćica koja je pomagala svom mužu u poljoprivredi. Kaže da nije razumjela zbog čega je izbio rat. Bilo je dovoljno hrane i vode, djeca su mogla ići u školu. Sada žive u prikolici i pate od neuhranjenosti.